Muzička zvijezda hip-hopa Adnan Hamidović Frenkie uključio se u kampanju regionalnog projekata”Sveobuhvatan pristup rješavanju dječije pornografije u BiH” kako bi djeci i mladima poslao jasnu poruku da “vode računa s kim komuniciraju preko interneta”.
Prvi put na našim prostorima postavljena je i web stranica sigurnodijete.ba gdje se mogu naći sve informacije i upozorenja kako se djeca i mladi mogu zaštititi od moguće zloupotrebe informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Frenkievi video spotovi biće uskoro emitovani na svim tv stranica u BiH. Žurnal prenosi intervju iz biltena organizacije Save the Children a uz to donosimo i cijeli bilten u PDF formatu posvećen problemu dječije pornografije u BiH.
Frenkie, šta je bio tvoj motiv da se pridružiš ovom projektu i snimiš spot kojim ukazuješ na problem dječije pornografije u BiH?
Ja mislim da su umjetnici i humanitarne organizacije u projektima kao što je ovaj saveznici i zajedničkim radom mogu odraditi puno bolji posao. To je bio moj glavni razlog. Tačno razumijem vaš projekat i znam da je vaša ciljana grupa djelimično moja publika. Nadam se da ćete mojim prisustvom lakše i brže doći do ciljane grupe. Ja u svojim tekstovima često pišem o problemima u našem društvu, konkretno o ovom još nisam, ali sada nakon što sam se upoznao detaljnije možda i budem.
Šta je poruka tog spota? Kome je namijenjen?
Poruka je upućena klincima i ona je jasna. Pazite s kim pričate i koje stranice posjećujete kada ste na Internetu. Danas imamo stranice kao sto su Facebook i Myspace koje su jako popularne kod omladine. Cijeli taj način komuniciranja se promijenio. Mi smo prije izlazili, upoznavali ljude i družili se u kafićima, parkovima i diskotekama. Danas klinci većinu vremena provode na Internetu i prvi kontakt nastaje upravo online. No pošto ne pričate sa osobom uživo, licem u lice, nikad ne znate ko se krije iza slike ili možda lažnog imena. Te stranice imaju prednosti i ne kažem da ih treba izbjegavati, no treba paziti s kim komunicirate.
Dječija pornografija i pedofilija spadaju u seksualno zlostavljanje povezano s ekspanzijom informacionih i komunikacionih tehnologija, naročito Interneta. Šta misliš da li je i u kojoj mjeri ovaj problem pisutan u BiH?
Pošto mi živimo u zatvorenoj sredini, gdje se baš ne priča javno o problemima u familiji, tako tačan broj ljudi koji su bili žrtve seksualnog zlostavljana nije poznat. Moja uloga u ovom projektu je također da ne neki način ohrabrim klince, koji su imali negativna iskustva, da izađu u javnost i da se obrate ljudima iz Save the Childrena. Kratko rečeno: niste sami i postoje ljudi kojima možete vjerovati i koji će vam pomoći!
Neke statistike kažu da je 200.000 spotova objavljeno na YouTube u martu 2009. g. Kada bi odjednom pogledali taj video materijal trajalo bi 412 godina.
Znaju li djeca i mladi u BiH da mogu biti ugroženi nesigurnom upotrebom informacijskih i komunikacijskih tehnologija ako objave svoje video materijale na Internetu?
Vjerujem da tog problema nisu baš svjesni. Danas djevojke na svoje profile postavljaju slike i video snimke na kojima su polugole. Za to je kriv sistem i mediji koji ih bombardiraju sa raznim zvijezdama koji se u javnosti pojavljuju u nekim krpicama iz kojih bukvalno vire grudi i pozadine. Oni ih naravno kopiraju jer je to sve dio mode i žele da budu popularne. Jasno je da se oni na taj način žele ustvari udvarati svojim muškim vršnjacima, ali te slike vide i drugi ljudi i tu treba biti oprezan.
Da li misliš da djeca u BiH znaju šta znači sigurno koristiti Internet?
Mislim da je većina oprezna, ali uvijek postoji mogućnost zloupotrebe i o tome ih treba educirati.
Kako ti se čini stranica sigurnodijete.ba? Vjeruješ li da će biti posjećena?
Stranica je odlična! Jako je jednostavna za korištenje i na jedan jednostavan način posjetioce educira o problemu dječije pornografije.
Živimo u okruženju punom nasilja, „sexting“ je cool među tinejdžerima, slanje eksplicitnih fotografija ili poruka seksualnog sadržaja među mladima nije novina na ovim prostorima….
Kako vidiš ulogu roditelja? Da li misliš da su mladi informatički „prerasli“ svoje roditelje?
Pošto u vrijeme kada su naši roditelji bili mladi nije bilo Interneta i kompjutera vjerujem da roditelji nisu dovoljno upućeni i ne znaju šta im klinci ustvari rade za tim monitorom. Većina roditelja ne zna koristiti kompjuter i Internet i vjeruje da se njihovom djetetu ne može ništa ružno desiti dok sjedi u kući za kompjuterom. Baš zato moraju više obratiti pažnju na to s kim im se djeca druže i na koja mjesta izlaze.
Imaš li poruku za djecu, mlade, a Boga mi i njihove roditelje?
Pazite na šta klikćete i s kim pričate!
Ukoliko ste imali negativna iskustva nemojte se bojati i povlačiti u sebe. Postoje ljudi koji vam mogu i žele pomoći! Kontaktirajte ih! Niste sami!
(vijest preuzeta sa www.zurnal.info)