Datum posljednje izmjene 22 Septembar 2017

"Oteo me pedofil. Držao me u podrumu na lancu..."

Mislila je da je upoznala dečka svojih godina. Nakon osam mjeseci chatanja iskrala se iz roditeljske kuće, jer ga je htjela upoznati...

Alicia Kozakiewicz je imala 13 godina kada se iskrala iz svoje kuće u Pittsburghu kako bi se upoznala s nekim s kim je već neko vrijeme chatala online. Ono što je uslijedilo pretvorilo se u noćnu moru.

Alicia danas ima 27 godina i odlučila je pokušati zaštiti djecu od onoga kroz što je ona prošla, a po njoj je nazvan zakon koji se primjenjuje u nekoliko američkih država, a ovako je za BBC ispričala svoju priču.

Znala sam da radim pogrešnu stvar

Sjećam se da je Božić 2001. godine bio predivan, kao i prvi dio dana nove godine 2002. Nova godina je oduvijek bio dan koji se u mojoj obitelji slavio. Majka bi pripremila ogromnu gozbu i te je godine kod nas bila skoro cijela obitelj. To su bili zadnji trenuci mog mirnog djetinjstva.

U jednom trenutku između večere i deserta pitala sam majku mogu li u sobu malo prileći, jer me bolio želudac. No, nisam to napravila. Umjesto toga otišla sam prema ulaznim vratima i izašla iz kuće kako bih se upoznala s osobom za koju sam mislila da mi je prijatelj.

To inače nije nešto što bih napravila, jer nisam bila takvo dijete. Bojala sam se mraka i mrzila sam hladnoću i nikada nisam išla sama vani nakon što bi pao mrak.

Sjećam se da sam išla niz ulicu koja je bila prekrivena snijegom i ledom, a najviše mi je u sjećanju ostala tišina koja je vladala. Nisam čak čula ni pse da laju. Ništa se nije čulo osim škripe snijega pod mojim nogama.

Stajala sam na uglu ulice i sama sebi rekla: "Alicia, što radiš? Ovo je opasno. Trebala bi se vratiti kući."

Okrenula sam se i krenula natrag prema kući, ali sam čula da me netko zove i već sljedećeg trenutka sam sjedila u autu s tim muškarcem, uplašena za vlastiti život.

Nakon pet sati vožnje došli smo u njegovu kuću

Moj stariji brat mi je pokazao internetski svijet, jer je uvijek igrao online igre. Ja sam isto voljela igre i jedino što sam htjela je da upoznam što više ljudi kako bi mogla igrati igre.

U to vrijeme su manje-više svi tek počeli upoznavati internet, a roditelji su me oduvijek upozoravali da nepoznati ljudi često mogu biti opasni.

Ali, postoji razlika između nepoznatih ljudi u pravom životu i onih na internetu. Na internetu su vam ljudi u početku stranci, ali kad počnete s njima pričati, vrlo brzo ih počnete doživljavati kao prijatelje.

Izabrala sam si ime za internet i tako je sve počelo. Bilo je to vrijeme prije nego smo znali za zlostavljanje na internetu i sve mi je izgledalo kao da se svi dobro slažemo. Čak su i popularna djeca razgovarala s manje popularnom djecom i osjećala sam se sigurno.

Pojavio se jedan dečko za kojeg sam mislila da je mojih godina, a kojeg nisam poznavala. Volio je iste stvari kao ja, slušao istu glazbu i slušao me danju i noću i davao savjete. Bio mi je netko kome sam se mogla požaliti i koji bi me utješio kad mi je bilo teško. Ta veza je trajala osam ili devet mjeseci prije moje otmice. On je bio taj koji me oteo u novogodišnjoj noći.

Čvrsto me držao za ruku dok smo se vozili i govorio mi da budem dobra i tiha. Ako ga ne poslušam, rekao je, strpat će me u prtljažnik.

Provezao se mojoj ulicom i prošli smo pored moje kuće. Pomislila sam možda ćemo se samo malo provozati po kvartu.

Međutim, ubrzao je i više mi ništa što sam vidjela kroz prozor nije bilo poznato. Vozili smo se pet sati i našli smo se u Virginiji.

Auto se napokon zaustavio, izvukao me iz auta i dovukao u svoju kuću. Nastavio me vući niz stepenice u kući i došli smo do podruma čija su vrata imala katanac. Na zidu su bile stvari koje nikada prije nisam vidjela.

Četiri dana me silovao, tukao i mučio

Skinuo me i rekao: Ovo ti neće biti lako. Ali, smiješ plakati.

Potom mi je oko vrata stavio pseću ogrlicu, vukao me do svoje sobe i tamo me silovao. Zavezao me lancem za pod s tom psećom ogrlicom, odmah pored kreveta. Silovao me, tukao i mučio četiri naredna dana.

Četvrti dan mi je rekao: Počela si mi se jako sviđati. Večeras ćemo se ići provozati.

U tom trenutku sam bila sigurna da će me tu večer ubiti. Tog mi je dana prvi put dao jesti i otišao je na posao.

Ostala sam u kući. Plakala sam i molila se. Razmišljala sam kako bi se mogla spasiti da imam neke supermoći. Sjetila sam se svojih roditelja. Znala sam da me traže, jer bili su takvi. Brinuli su za mene, da budem sigurna.

Već sam se pomirila da ću umrijeti, a onda sam čula buku i muškarce kako viču i lupaju na vrata. Kako sam bila skroz izgubljena mislila sam da su me i oni došli ubiti. Sakrila sam se ispod kreveta.

Čula sam da su ušli u kući i počeli trčati po kući. Vjerojatno sam se malo pomaknula jer sam čula jednog od njih da je viknuo: Netko je tu!

Pogledala sam prema muškarcu i vidjela da mu na ležima piše FBI. Odrezali su lanac za koji sam bila vezana. Kako su me našli?

Dok me držao zarobljenu, moj otmičar je preko interneta puštao snimke kako me zlostavlja. Jedan od onih koji je to gledao me prepoznao jer je vidio postere preko kojih su me roditelji tražili.

Ta je osoba nazvala FBI i objasnio im gdje je vidio snimku i kako, pa je FBI pronašao mog otmičara preko IP adrese.

(Reference: www.express.hr)

RYAN PATRICK HALLIGAN

Ryan Patrick Halligan bio je trinaestogodišnjak koji je išao u osnovnu školu u Vermontu. Zlostavljali su ga njegovi vršnjaci iz razreda a također je trpio i online zlostavljanje. Počinio je samoubistvo u trinaestoj godini. To su 3 rečenice koje trebate pročitati prije nego nastavite sa pričom.

Simpatični, krhki, zabavni i jako inteligentni dječak Ryan je stalno trpio prijetnje i uvrede, u školi i na internetu. U jednom trenutku, vršnjakinja mu je, dok su se dopisivali, priznala da joj se on sviđa. Nije znao da sve što joj je rekao i podijelio sa njom, vidi i ostatak škole.

Ryan je proživljavao pakao, i jer se nije osjećao ugodno da to podijeli sa roditeljima i upravom škole, online je istraživao najbolje načine da počini samoubistvo na nekim „pro-suicidalnim“ web stranicama. Šokiran i devastiran, nakon što je njegova kćerka našla tijelo svog beživotnog brata, njegov otac je posvetio cijeli svoj život lobiranju i apelovanju za pojačanje zakona u SAD-u za zlostavljanje i online zlostavljanj. Ima ture širom svijeta, držeći govore i seminare o ovom problemu.

Ryan je imao dijagnosticiran poremećaj u učenju, ali to ga nikada nije obeshrabrilo ili odvojilo od učenja, uvijek je bio nasmijan i nikada nikoga nije uvrijedio ili prema nekome bio zao.

Pokušao je podijeliti problem koji je imao u školi sa svojim ocem, koji mu je odgovorio da „Riječi ne bole“ i da bi samo trebao nastaviti ignorisati. Ali bilo je teško čitati natpise „Ryan je gay“ i online uvrede koje su preplavile njegove društvene profile.

Konačno mu je otac dozvolio da se usprotivi siledžijama, i Ryan je u početku to i uspio, pa čak se i sprijateljio sa jednim od njih, koji je iskoristio njegovo povjerenje i kasnije iskoristio lažne informacije da je Ryan gay koje su se proširile i po školi. Njegov otac je također,naknadno, saznao da je Ryan jedne prilike u suzama istrčao iz učionice. Ryan je namjenski sačuvao razgovor sa popularnom djevojčicom Ashley,koja mu se sviđala, u kojem ona tvrdi da se zaljubila u njega. Kasnije ga je nazivala gubitnikom.

Prema nekim iskazima, ona mu je prije zaista bila prijateljica i branila ga od nasilnika, ali kako je postajala popularnija, zaboravila ga je. Saznao je da se pretvarala da mu je prava prijateljica samo da bi dobila što više privatnih informacija o njemu. Prosljeđivala je njihove privatne razgovore u druge razgovore i mailove sa njihovim školskim vršnjacima da bi ga osramotila i ponizila. Gospodin Halligan kaže da je ponosan na njega što im se suprotstavio.

Nakon što ga je „prijateljica“ nazvala gubitnikom, Ryan je rekao „ Zbog djevojčica kao što si ti mi dođe da se ubijem.“ Njegov otac je za ovo  saznao tek kasnije, jer je bilo ubrojeno u dokaze, od lokalne policije.

Sedmog oktobra, 2003., John Halligan je bio na poslovnom putu. Ujutro rano, dok su svi ostali članovi porodice spavali, Ryan Halligan je počinio samoubistvo, objesivši se. Njegovo tijelo je našla njegova starija sestra.

Kada je saznao da je Ashley okrivljena za Ryanovo samoubistvo, otac ju je doveo u Ryanovu kuću. Navodno joj je rekao „Uradila si lošu stvar, ali nisi loša osoba.“ Pojavljivala se uz Johna Halligana u raznim emisijama i gostovanjima protiv zlostavljanja. Iako su Halliganovi odselili iz Vermonta, ona je i dalje u kontaktu s njima.

Također, John se sastao sa nasilnikom koji je pokrenuo „gay“ trač nakon što je saznao da je ismijavao to što se Ryan ubio. Prvo je bio toliko ljut da je htio otići u njegovu kuću i „zgromiti tog malog kretena“, ali imao je vremena da razmisli dok je čekao u saobraćajnoj gužvi. Halligan je navodno rekao dječaku : „Nemaš pojma koliki si bol nanijeo mom sinu. I još uvijek ga zlostavljaš,čak i sad kada je bespomoćan da se brani, i i dalje lažeš svojim roditeljima o tome.Odbijam povjerovati da si toliko okrutan i hladan.“ Kratko nakon toga, siledžija se rasplakao i izvinio za sve što je uradio.

Dok svima preostaje da se nastavimo boriti protiv Cyberbullyinga, mala Američka porodica još uvijek oplakuje gubitak bistrog i nevinog mladog dječaka koji je imao cijeli život ispred sebe, ali ga izgubioi zbog okrutnih prozivki, riječi i djela. Ovo je priča o Ryanu Halliganu.

(Reference: www.nobullying.com)

TYLER CLEMENTI

Tyler Clementi je bio tipični osamnaestogodišnjak, koji je strastveno volio violinu i još uvijek se pronalazio u svom gej identitetu. Umjesto da uživa u prvoj godini studentskog života na Rutgers Univerzitetu,  proživljavao je pravi pakao, i mislio je da ne može pobjeći od njega.

Nije se baš najbolje slagao sa cimerom, Dharunom Ravijem, koji je shvatio da je Tyler introvert, koji većinu vremena drži svoju privatnost za sebe.

Kada ga je Tyler obavjestio da će imati muškog gosta, te ga zamolio za malo privatnosti, Ravi je otišao na drugi kraj hodnika kod prijateljice Molly Wei, i njih dvoje su uživo snimali (stream-ali) šta se dešava u njihovoj sobi, koristeći web kameru Ravijevog laptopa. Svjedočili su poljupcu Tylera i drugog muškarca i Ravi je odmah o tome objavio priču na twitteru, gdje su je svi njegovi prijatelji i ostali studenti mogli  pročitati.

Isto večer, Tyler je poslao zahtjev upravi univerziteta tražeći jednokrevetnu sobu, argumentujući špijunažom preko web kamere njegovog cimera.

Idući dan, opet je obavjestio Ravija da će imati muško društvo. Ovaj put, Ravi je twittovao da će uživo prenositi cijeli seksualni čin i pozvao sve koji ga prate da gledaju;  ipak, prenos se nikada nije realizovao.

Idući dan, sve je dočekala vijest da je Tyler skočio sa mosta u rijeku Hudson; njegovo tijelo je pronađeno nakon nekoliko sati. Posljednja Tylerova komunikacija sa svijetom je bila facebook objava u kojoj objavljuje da će skočiti sa mosta i da mu je žao.

Protiv Ravija i Wei je pokrenuto suđenje sa nekoliko stavki u optužnici, Wei je pristala na dogovor u kojem će svjedočiti protiv Ravija ukoliko se njena optužnica povuč;  Sudija New Jersey-a je odlučio kazniti Ravija sa 30 dana u zatvoru, zbog špijuniranja Tylera.

Kao dodatak na 30 dana u zatvoru, Ravi je osuđen na 3 godine uvjetne kazne, uslovljen na 300 sati komunalnog rada, i određeno mu je prisustvovanje savjetovanjima o cyberbullyingu i alternativnim načinima života.

Kao rezultat, kada zlostavljanje koje vaše dijete trpi dođe do granice gdje se zlostavljač može sudski optužiti, ne oklijevajte podnijeti tužbu vlastima. Postoje legalne mjere koje svi lokalni uredi mogu poduzeti da bi okončali zlostavljanje vašeg djeteta i kaznili zlostavljača. Nikada se ne plašite dijeliti svoja iskustva sa prijateljima, porodicom ili nadležnim organima koji vam mogu pomoći.

Ovo je jedan od brojnih primjera online zlostavljanja koji jasno pokazuju da internet i društveni mediji mogu zloupotrebom traumatizirati dijete, nekada do te mjere da počine samoubistvo.

(Reference: www.nobullying.com)

HAPPY END

Internet je jedno od bitnijih sredstava komunikacije danas, ako ne i najbitnije. To je najjednostavniji način da nekome nešto javite, da se čujete sa prijateljima i porodicom, da proširite svoje znanje o bilo čemu što vas zanima, pronalazite zanimljive sadržaje, saznate najnovije vijesti iz svijeta i slično.

Problem cyberbullyinga je rastući svjetski problem, te tako nije zaobišao ni regiju Balkana.

Kao samo jedan od mnoštva primjera, navodimo slučaj koji se desio prije par dana na području Bosne i Hercegovine.

Vedra i vesela jedanaestogodišnjakinja, čiji će identitet ostati skriven iz sigurnosnih razloga, koja  pohađa peti razred jedne bosanskohercegovačke osnovne škole, nije mogla ni zamisliti da će biti žrtva online nasilja.

Djevojčica, koja se ni po čemu ne razlikuje od svojih vršnjaka je, ne znajući koliko zapravo ništa na mobilnom telefonu, koji ima bilo kakvu konekciju sa internetom, nije sigurno, napravila par svojih explicitnih fotografija u donjem vešu, koje nije namjeravala dijeliti ni sa kim, a kamoli javno.

No, stvari ne budu uvijek onakve kakvima ih mi zamišljamo. Nedugo nakon toga, kada je upalila kompjuter da se loguje na svoj facebook korisnički račun, imala je šta i vidjeti.

Neko se domogao jedne njene fotografije,  odlučio čak napravit facebook stranicu na kojoj javno ispoljava mržnju prema jedanaestogodišnjakinji, te da stvar bude gora, ispunio stranicu njenim ličnim podacima, te slikama koje je kopirao sa njenog originalnog facebook profila, da bi sve uvjerio da je to zaista ona na eksplicitnoj fotografiji.

S obzirom na to da je majka djevojčice naglasila kako njena kćerka odbija da komunicira, izlazi iz sobe, ide u školu , te kako strahuje od najgoreg, nije bilo vremena za gubljenje.

Majka oštećene djevojčice je poslala popunjen obrazac za prijavljivanje sadržaja pomenute facebook stranice, a prijava je pravovremeno stigla na www.sigurnodijete.ba - državni hotline za prijavu neprimjerenog sadržaja i slučajeva zlostavljanja djece na internetu.

Uzimajući u obzir hitnost slučaja, hotline Sigurno dijete je u saradnji sa državnim agencijama za sprovedbu zakona te Interpolom, u veoma kratkom roku, ugasio spornu facebook stranicu.

Sreća u svemu je samo to što se pravovremeno reagovalo, jer ovo je samo jedan u mnoštvu slučajeva, od kojih većina ne završi sretno, uzimajući u obzir žrtve koje više ne mogu podnijeti zlostavljanje na dnevnoj bazi.

ONLINE ZLOSTAVLJANJE MI JE UBILO KĆER

RIJEČI BOLE!

To je poruka koju Rebecca Abbott pokušava podijeliti sa drugim roditeljima i tinejdžerima nakon što je njena kćerka izvršila samoubistvo početkom jula. Abbott je rekla da vjeruje da je cyberbullying doveo do smrti njene kćerke.

Zoe Johnson je imala 13 godina kada je umrla 6. jula. Bila je navijačica i upravo je bila završila sedmi razred Kenowa Hills srednje škole.

Abbott je rekla kako je njena kćerka bila jaka i borbena, ali vjeruje da je konačno došla do tačke pucanja.

"Ova djeca, ja ne mislim da shvataju koliko su zlobni jedni prema drugima", rekla je.

"Ne znam, mislim da je to samo vapaj za pomoć, ali ja ne mislim da je ona shvatala konačnost onog što je radila."

Zoe je trpila maltretiranje godinama i od toga joj je dijagnosticirana lakša depresija, prema riječima njene majke. Ali, pred kraj školske godine zajedljivost i uvrede su postajale sve gore.

Jedan post sa facebooka koji je Rebecca pokazala, objavljen samo jedan dan prije Zoe-ine smrti, bila je slika na kojoj piše "označite k***u koja vam se ne sviđa" sa Zoe-inim imenom označenom u prilogu od strane drugih.

Abbott je izjavila da su ljudi i dalje pisali na Zoe-in Facebook nakon njene smrti, a jedna osoba je i napisala "Dobro je što te više nema.“

Neke nedavne studije pokazuju da je čak jedan od svaka četiri tinejdžera maltretiran online u nekom trenutku, i u mnogim od tih slučajeva se to vjerojatno dogodilo više nego jednom.

Prema Američkom udruženju Suicidologija, stopa samoubistva među tinejdžerima u dobi od 10-14 godina  je porasla za čak 50% u protekle tri decenije.

"Djeca ne znaju kako da se suoče s tim. Oni ne znaju kome da se obrate. ", rekla je Nikol Dombrowski, dugogodišnja Zoe-ina trenerica navijačica.

Radeći svakodnevno sa mladim studentima, Dombrowski rekla da mnogi od njih odaberu da ne prijave  zlostavljanje.

"Moramo biti sigurni da shvate da mogu razgovarati s nama. Oni ne shvataju. ", ona kaže." Oni drže sve u sebi, i ne žele reći roditeljima šta se dešava na društvenim mrežama."

Policija je rekla da su dokazni istražitelji pregledali mnoštvo poruka i objava na društvenim medijima, te zaključili da poruke ne ukazuju na zlostavljanje ili bilo kakva krivična nedjela.

Abbott je rekla da se nada da će ova tragedija naučiti druge roditelje i tinejdžere da pomnije gledaju svoju djecu.

"Moraju više paziti na ono što govore jedni drugima. Želim da roditelji budu svjesni, trebala sam više gledati Zoe-in Facebook i trebamo svi biti više svjesni onoga što naša djeca rade i ono što oni govore... "

(Reference: www.fox17online.com)

DJEVOJKA KOJA SE OSVETILA

Kako je djevojka po imenu Nicole sa stotinama prijatelja ... jednog dana dobila poruku ... koja je postala noćna mora ... uništena na Facebooku ... mučena porukama ... njen život se počeo raspadati ... .ali čekajte! Evo cijele nevjerovatne priče.

To je trebala da biti zabavna noć s prijateljima. Nicole Edgington je proslavljala svoj 17. rođendan na koncertu. Muzika je treštala i bend je svirao. Ali onda su poruke počele pristizati. "Kurvo", "Droljo" i "Uplašena izdajice”. Druge poruke su čak bile još pogrdnije.

Užasnuta, Nikol poslala mnoštvo poruka da sazna šta se dešava. "Neki moji prijatelji su mi rekli da je tajni plan da me napadnu u In-N-Out Burger-u," kaže Nikol. "Plan je bio da me napadnu i udaraju mojom glavom o beton."

Srećom, fizički se napad nikada nije dogodilo. Ali, počela je druga vrsta napada na njen život: napadi putem poruka i Facebook-a. Zlostavljači joj nikad nisu slomili kosti ili prolili krv, ali zastrašujuće iskustvo ju je devastiralo.

SUDBONOSNI PRVI DAN

Prvi dan završne godine u srednjoj školi u Pleasantonu, u Kaliforniji, neki učenici su upali u nevoljiu jer su došli pijani u školu. Nicole nije imala nikakve veze s incidentom, ali su oni koji su uhvaćeni, bez njenog znanja, optužili nju da ih je prijavila školskim nadležnostima. "Nisam bila svjesna da sam bila okrivljena do otprilike dvije sedmice kasnije", kaže Nicole. Tada je saznala za tajni plan da je napadnu.

Nakon što je plan da je napadnu nije uspio, slanje poruka i pokretanje Facebook kampanja protiv nje je bilo u punoj snazi. “Dobila sam stotine prijetećih sms-ova i poruka", kaže Nikol, kojoj je sada 19 godina. "Bila sam šokirana da su me ljudi okrivili za nešto što nisam učinila. Bila sam prestravljena od prijetnji, a osjećala sam se poniženom, jer se cijela škola okretala protiv mene.“

Toliko mnogo studenata je poslalo Nicole zlobne poruke, da nije mogla da razluči ko su bile kolovođe svega toga. Uspjela je suziti izbor na grupu od 50 učenika. "Oni su pretvorili moj život u noćnu moru", kaže ona.

Njeni zlostavljači su je bombardovali. Pakosne poruke dočekale su kad god pogleda na telefon. Pogrdne riječi su joj se rugale sa ekrana kada bi otvorila svoju Facebook stranicu iz privatnost svog doma. Prizor njenih vršnjaka iz razreda koji pričaju među sobom u kantini za vrijeme ručka ju je činio paranoičnom. "Da li ta djeca za susjednim stolom šapuću o meni?" Ona je nervozno pitala sebe. "Jesu li oni ti koji mi šalju poruke?"

"Uvijek sam imala telefon uz sebe, tako da je bilo nemoguće pobjeći od strašnih poruka koje sam primala", kaže Nicole.

BOLNE RIJEČI

Ono što je pogoršalo stvari je to što je maltretiranje uništilo njen društveni život, koji se većinski sastojao od dopisivanja i Facebook-a. "Prije zlostavljanja, bila sam gotovo uvijek na telefonu ili na Facebook-u", kaže Nicole. "Družila sam se sa prijateljima preko elektronike kad nisam bila sa njima. Nikada nisam očekivala da će tehnologija postati moja najgora noćna mora. "

Umjesto da se dopisuje sa prijateljima o TV emisijama i planovima za vikend, Nicole je čitala jedan ponižavanja, jedno nakon drugog, sve upućeno joj. Pokušala je da se brani odgovarajući na poruke i Facebook postove, ali to je samo dovelo do još više uvreda od drugih. Taj teret je srozao njeno samopoštovanje. "Počela sam da vjerujem ono što su ljudi govore o meni", kaže Nicole.

Također se osjetila bespomoćnom. Njeni roditelji su kontaktirali školu, ali zvaničnici nisu bili spremni da pomognu. "U tom trenutku, škola nije imala konkretan plan kako da reaguju na cyberbullying, pa su samo ponudili saučešće za ono što se događa", kaže Nicole.

Nekoliko bliskih prijatelja je ostalo uz nju, ali je izgubila povjerenje u mnoge druge koji su bili uključeni u širenje glasina o njoj.

KONAČNO PROGOVORILA

Ali, kako joj je mobitel i dalje vibrirao od silnih prijetećih i uvrjeđujućih poruka, sinula joj je ideja: Mogla bi da zaustavi ovo uz kontrolu svoje pristupačnosti.

Naime,obrisala je Facebook. Zaklela se sama sebi da će ignorisati zlobne poruke. To je bilo teško, ali ne reagiranje je postalo lakše nego pokušaji da se raspravlja sa nasilnicima koji nikada nisu kanili prestati sa maltretiranjem. I Nicole je shvatila kako da nikada više ne pročita poruku punu uvreda i mržnje.  "Ja znam koje osobe će mi vjerovatno poslati nešto uvrjedljivo, pa kad vidim da je poruka od jedne od tih osoba, ja je izbrišem prije nego što uopšte i pročitam", kaže ona.

Ali ignoriranje nasilja nije bilo dovoljno. Do tada, Nicole-ina majka je bila toliko užasnuta mukama svoje kćeri da je počela da se edukuje o cyberbullying-u. Shawn Edgington je govorio u školama o toj temi, ali je ubrzo shvatio da djeca žele da čuju o Cyberbullying-u od tinejdžera, vršnjaka.

Da li je Nicole željela biti taj tinejdžer? Objeručke je prihvatilia tu priliku. Za nju, nije bilo boljeg načina da se osveti svojim zlostavljačima, nego da kaže svijetu ono što je izdržala i ono što je naučila. Nicole bi se pomažući drugim žrtvama teen od cyberbullying.

Shawn je formirao Great American NO BULL Challenge , sa Nicole kao glasnogovornikom kampanje. Dijeljenje svog iskustva o online zlostavljanju koje je doživjela je bilo oporavljajuće iskustvo za Nicole.

"To mi je omogućilo da prestanem bježati od svoje prošlosti", kaže Nicole. "Umjesto da dopusti drugima da me zgaze, mogu da živim svoj život punim plućima, a i da inspirišem druge da učine isto. Vidim koliko  moćno može biti suprotstavljanje svojim zlostavljačima. "

Danas, dvije godine kasnije, oni klinci koji maltretiraju Nicole još nisu ušutkani. Nekoliko ih je čak i prozvalo Nicole zbog njenog govora protiv cyberbullying-a.  Ali, nedavno je jedan od njenih zlostavljača izrazio žaljenje.

"Nisam dobila tu poruku, jer sam tu osobu još prije blokirala, zajedno sa ostalima", kaže Nicole. "Prijateljica mi je rekla da je dobila poruku od nekoga ko je želio da se izvini."

Kako je Nicole reagovala?  "Odmah sam osjetila olakšanje", kaže ona. "Da konačno, nakon toliko vremena, čujem da neko kaže da pogriješio optužujući mene za nešto što nisam uradila. Osjećaj je izvanredan. Osjetila sam se kao da sam korak bliže da moj život ponovo bude u ravnoteži. "

(Reference: www.choices.scholastic.com)

Back to Top